Evo u zadnje vrijeme razbijam igru pod imenom Knigt-Online. Jedan zanimljivi besplatni MMORPG. Sada, što to znači??? Znači da je fantasy, da ljudi širom svijeta dolaze i odlaze, nas nekih 10000 i ubijamo smišna dvonoga bića sa još smješnijim imenima poput bulcana, bultura i shilana....
Inače, igra se svodi na sakupljanje ekspirienca. Dakako, uz puno zabave, možda sam i zato zaglavio na toj igrici zadnjih tjedan dana i već sam na 29 lvl-u. I kada navršim 30, izlazim iz programa za zaštiti početnika koji srdačno organizira FBI.
Mnogi ljudi koji se tamo nalaze imaju bizarna imena i još bizarnije navike. To je i draž interneta, što ne znaš što se nalazi s druge strane ekrana. Može biti i strašnije nego što si mislio. Ali može se reči ta ima najviše Turaka i Poljaka. Po koji Čeh i Španjolac... a najmanje amera i japosa. Tu negdje se uguraju i Koreanci, pošto su oni prokleto ludi za MMORPG-ima. No uz 100kn mjesečno možeš igrati i World ofWarcraft, gdje se sakuplja bogata krama internet RPGa. Žalosno, ja nemam tih 100kn, a nemam ni internet, pa sam svejedno u kifli.
Bilo bi divno kada bih igrao nešto poput WoW, jer je to novo i nemam puno ljudi koji imaju besramno visoke levele i gaze ostale ko mrave i bešćutno ne trzaju na naše male bezvrijedne živote (drugim riječima, ne pomažu kada nas drugi gaze). No što očekuješ...
Glavna stvar je kada dođeš u KoL na 40 i neki level, možeš sudjelovati u pravoj pravcatoj opsadi dvoraca. Jedna nacija brani dvorac, druga napada. Ima špijuna i ljudi koji opreriraju teškom artiljerijom (srednji vijek, katapulti i to, valjda, ne znam, nisam još na tom lvl-u). To su samo priče iz moje perspektive za sada.
Pozadniska priča je vrlo jadna, jer se svodi na to da su ljudi ubili nešto i to ih je proklelo i vidi čuda žene počele rađati nekakve ogavnosti što liče na "male zelene" i orke, i taaa-daaa, nastali TZV. Karusi, dok su oni "negatici" (u ovoj priči) ljudi El Moradi. Tupavo do bola, ali što ste očekivali od jebenog RPG. Zabavno je, na kraju, samo to da možeš ispoljavati svoj nacionalizam i ubijati nekoga za promjenu. ALi to već imamo na sve načine u FPS-u poput UT-a, pa je očito neko reko zašto to ne napraviti i u fantasy RPG-u. Žalosno, ali istinito.
Čitav boom je otpočeo kada je Blizzard najvaio World of Warcraft prije već negdje 5 godina. Pa su očito svi poludjeli. Za kraj mogu samo reći da nema ničega boljeg od jedne vatrene kugle koja poput prateće rakete goni podivlajlu bulturu na dvije noge u nekoj smrznutoj visoravni "bogu iza tregera" i "puf!!" nema više bulture. Obje noge u zrak. Ako stvarno nemate života poput mene i smatrate da su računala druga napast od kada je izmišljena čokolada, ovo je prava stvar za vas.

PS. e da... kada jedna nacija pobjedi ima nevjerojatnu privilegiju da provali u zaštičena sela druge nacije i pokolje sve živo...

Nikako da se posvetim blogu ljudi. Morao sam se namuciti oko jednog kolokvija i sada dolazi drugi. Nemam vremena za net osim da provjeravam rezultate i kad je što. Nisam baš mnogo ičega radio u zadnje vrijeme osim što sam si nabavio par filmova od Akire Kurosawe, pa sam ih gledao. Preporučam!
Zadnji put kada sam bio na plogu bilo je 80 posjeta sada je 130 što znači da sam propustio više nego mnogo...

Ne znam. Kada pogledam sam sebe vidim samotnjaka koji ispija kavu i od ono malo kave što je ostalo na dnu crta maleno sunce koje stalno nestaje. Kao i svi ovi grozni kišni dani koji su nas jednostavno zatočili u svom monotonom sivilu. Turobnost koja nikako da prestane.
Samo dignem glavu kada je potrebno, promrmljam par riječi i palatim kavu.
Sada sam ovdje i pišem. Zašto pišem, to nisam mogao nikada odgonetnuti. To me je oduvijek isponova fasciniralo. Tješio sam sam sebe da je to zbog gomile filmova, serija i knjiga što sma ih progutao tokom 20 god svog života (uključujum i one najranije jer to su možda bili samo mutni zvukovi mog malog svijeta, ali ipak su dobirali i činili svoje dok sam učio govoriti i razmišljati u toj ludoj nakani d ajednog dana budem čovjek).
Mislim si možda jednog dana budem pisac, ali to je slabao moguće uz svu odgovornost koju nosim kao 20 godišnji student. Trebao bih učiti, rješavati ispite i donjeti sav ovaj hir kraju. A onda posao i tek onda, samo možda, postati netko i nešto. Pisati stvarati. Igrati se u mašti sa sudbinama likova. Opisivati svaki njihov hir i žudnje. Biti nadmoćan autor nad izmišljenim svijetom. Ne važno dali je fikcija ili realizam. Dali dira nekoga u dušu ili ga samo šokira svojom sirovošću i istinom. Tek pune sjene našeg stvarnog svijeta koje naša nadmoćna mašta preslikava i mijenja kakogod to nama odgovara. Sve neispunjene želje mogu postati stvarnost, barem na trenutak, u tom malom snu. Netko to i pročita, složi se s tobom i sam dobije inspiraciju za pisanje. To ide u nedogled kroz čitavu ljudsku prošlost. Kolektivno pisanje koje će jednog dana doživjeti vrhunac i nestati u perverziji svog nastanka. Samo kako bi se jednog dana vratilo još jače i moćnije nego ikad, da sruši dosadašnju spoznaju. Da mrzi, voli i osjeća sve što i čovjek. Kako bi tekst imao dušu i moć prenošenja sebičnih misli. Kako bi samotnjaci poput mene mogli pričati i komunicirati u svojoj nijemoj stvarnosti.
Na kraju, da li sam to ja? Ako samo pričam svoje nakane, želje i snove. Fikciju ili presurovu stvarno. Kako može itko znati što je istina, tko je stvaran u ovoj priči? Možda je u tome i draž svega ovoga.

Stvorio sam ovisnika o blogu. Super stvar. Tako je lako, morate probati, na neki način dobijete oproštenje što ste otvorili svoj. Ha-ha

No, kako god. Bio sam razmišljao o nekim stvarima ali vas neću uznemiravati, jer volim pljuvati po svijetu i tako to...

Nema gore stvari kada ti post ne ide, samo buljiš u ekran i razmišljaš o tome kako si malo prije imao ideju i kako si mogao pisati sat vremena, ali ne... kada sjedneš sve nestane i možeš samo pričati o tome kako nemaš pojam o čemu pisati. Bezveze, nije logično, to je prokleti murphiyev zakon. Gadno.

Kada bi barem mogao reći da mi se nešto desilo osim što sam stvorio malog blogera, link je među dog'z people. Gdje drugdje, Jesus! E, da ima nešto novo pogledao sam Revelations od Billy Hicksa i moram reči da je lud kao tržnica u podne.

Bye, bye...

Razmišljao sam i razmišljao i na kraju se sjetio što bi bilo smiješno napisati ovdje. Bilo bi smiješno napisati povijest bloga kakvu nitko nikada nije čuo. A ta je sljedeća...
Primjetio sam jednu čudnu stvar jedan dan i od tada me ta misao proganja. Po vratima svih wc-a bar u ovoj državi ima pravih pravcati blogova!!! Da, za ne povjerovat. Uglavno pišu o razlikama između purgera i seljaka, dinama i hajduka i o tome tko je veći metalac na FER-u. Dok na filozofskom uglavnom ima i ženskog ilijeva mozga po muškim wc-ima tako da sam uspio čuti i njihovu stranu. Vegetarijanci su zakon i jedini pravi ljudi na ovom svijetu, zatim feministički i lezbijski izlijevi bijesa i o tome kako su muškarici budale i treba ih porobiti na čitavom svijetu. Svijet bi s enaravno zvao Minerva, moš mislit.
Tu su i čuveni sc wc-i na kojima imaš uglavno muški ego ispisan što šire i više. Šminkerski raj. Inače razmaženu derlanad nema tko slušati, ali ovdje ne možeš da ti oko ne zakači po neka idiotska fraza. Tako za kraj ostavljam kolodvore i javne wc-e jer su oni ipak najgori. Uglavnom, oglasi za homoseksualce, a to sam ionako čuo prema prilčama jer prokleto nevjerujem, i druge što bolesnije izlijeve muške poremečenosti. Navjerojatnije samaca i luđaka koji su ostali bez posla. Tko će znati, te mozgove ionako ne bi prokužili, ama baš nikad.....

Druga, stvar.... nemam pojma. Valjda nešto još gore i suptilnije nego ovo gore navedeno, chiao!

Evo frendica me zeza što sam ošišao svoju dugu kosu, pa sad izgledam kao ošišani kreten. Evo malo nje za promjenu:

Morana : samo da frendica kaže da mu kosa nije bila baš sad
toliko duga, a sad izgleda ko..... nešto ružno neizrecivo... AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA

Danas mi se desila vrlo zanimljiva stvar. Potjerali su me kao i obično sa ferovskih računala i morao sam istrčati van. Refleksno sam pokupio svoj fascikl sa jednom bilježnicom unutra jer sam imao samo jedan sat danas (ponavljač sam pa to ima smisla). No ono najvažnije je da sam se nakon 2h interneta napokon dočepao wca i onda krenu prema sc na ručak, ali sve bi to bio smao još jedan isprazan monoton dan kao i uvjek....

Pogledao sam u svoju ruku. Tamo je bio samo zrak. Takao sam gledao i gledao, razmišljajuči zašto mi ruke tako lagano mašu uz tijelo. i onda sam shvatio.
MOJ FASCIKL AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!

Juriš nazad, kroz svu hladnoču i užas. Da li će me fascikl čekati tamo ili će ga neki kreten popišati ili još gore...

Naravno da me je usamljeno čekao naslonjen na kotliču gdje ga je BUDALA i ostavila.

Tako sam tek sad nakon kilometara i kilometara sjeo za računalo u sce naokon jedne kratke kave i razmišljanaj o tome kako sam se već navikao na usamljenost i ako su ljudi na internetu tek puke napisane riječi i povremena korist. (nadam se da nije zvučalo pesimistično, ali nekada stvarno ne volim sam sebe)

Sada sam službeno bloger jer sam počeo tresti gluposti iz glave i sranja koja mi se stalno događaju. Nisam želio pasti tako nisko. Htio sma napraviti koristan blog s hrpom linkova i recenzija o filmovima. Naravno to je samo želja...

Moram si napraviti counter i stranica bi bila potpuna.

Trebao bih si ubaciti na site sliku Tachikome, jer su plavi i to mi naravno paše. U banner, naj vjerojatnije.... PLAVO PLAVO SVE PLAVO

Sada samo treba prtljati po adobeu, trenirati bacanje u dalj sa bežičnom tipkovnicom, te dobivati napadaje šizofrenije i histerije. Dvije napopularnije bolesti na svijetu.

Dodao sam tonu linkova!!

Nije da se nisam naživcirao zbog tastature (bežične o koj već imate malu priču već napisanu) u Adobeu pa sam jedva nešto i napravio. Zatim sam se naživcirao s nekim glupim ftpeom koji sma našao u windows32 systemu jer naravno ferovska računala ne dozvoljavaju instalaciju NIČEGA na c: pa sam morao rabiti to ČUDO.

Naravo tu je i brojač koji nisam uspio napraviti jer mi se ne da kopirati file po file za glupu stvar s tim groznim čudom od ftpea.

Tu je i ovo majmunsko sučelje za postanje koje više od sda neću rabiti već ću početi sma pisati čitav html. Toliko o tome. A sada idem kupiti DVD player ako mi je još ostalo para pošto sam u zadnje vrijeme jeo ko nenormalan!!!

#1 Kupio sam si bežičnu tipkovnicu i miš u jednom paketu, nećete vjerovati nema žica, ali domet je isti.
Doduše to je pogodno samo iz razloga što lakše dođem do ormara, a da se pri tome ne zapetljam u žice i ubijem tipkovnicu (ponekad i miš).

Ponovno sve bi bilo sjajno da se tipkovnica ne isključuje jer pokušava uštedjeti dragocjene baterije i postupak prepoznavanja tastature i miša se u potpunosti mora ponoviti. Što uključuje dizanje iz kreveta tjelovježbe pritiskanja dugmadi i histeriziranje oko 8 sec u roku kojih se čitava stvar mora podesiti. To je sve rečeno za idealni slučaj da su tipkovnica i miš probuđeni iz svog sna.
Tako sam ja blago izludio i zamalo bacio tipkovnicu od zid koja je još pod garancijom (ne znam kako bih to objasnio)

#2 Naišao sam na zgodnu činjenicu, neki luđak po imenu Takashi Miike (poznat po filmu ichii the killer) je davne 2000te napravio film MPDPsycho koji sma si želio skinuti ali nevjerojatna stvar ima nevjerojatnih 4.6Gb što u prevodu znači direktni kino rip, a ja sad tražim budalu koja će mi to skinuti.
Ovaj link vodi do direktorija MPD_Psycho, u koji samostalno moraš ući, te skinuti gigantski DVD rip, mislim da neće biti teško. Bit će to jedan veliki test izdržljivosti i ljudske mudrosti (De što serem, morat će me netko jednog dana ušutkati sa "stopom od betona"!!!)